Razgovor s Tomislavom Lovrom Pavlekom: osnivačem i organizatorom Last Minute Open Jazz Festivala

30.07.2024.

Slaviša Srdić

Povodom najave za osamnaesti Last Minute Open Jazz Festival u Balama, razgovarali smo s Tomislavom Lovrom Pavlekom, umjetničkim direktorom festivala.

Saznajte kako je festival evoluirao tijekom godina, što nas očekuje ove godine, te kako se uspijeva održati autentičnim i privlačnim unatoč rastućem broju posjetitelja.

Kako biste ocijenili evoluciju festivala tijekom proteklih 18 godina? Koji su bili ključni momenti u njegovom razvoju?

Teško je govoriti o razvoju Festivala, a ne dotaći se cjelokupne dinamike koja nas okružuje u svim elementima. Umjetnost je svakako nadopunjavala svaki oblik ljudske evolucije i samim time nas odvajala od ostalih živih bića, no na žalost, nedovoljno. Mediokriteti su vječni kao što su skleroze arterija vječan problem populacije homo sapiensa. Oni se pojavljuju otprilike u isto vrijeme kada i kreće svaki evolutivni proces i to je prirodno. Nemam o toj temi ništa više reći. Mi jesmo upravo to što živimo. Ukomponirani smo u kolektivnu estetiku i ne preostaje nam nego vječna borba i plivanje uzvodno. Osamnaest godina je dovoljno da se kaže što se ima za reći i da se razumije što smo govorili. Glazba je komunikacija.

Što možemo očekivati ove godine? Možete li nam otkriti posebne događaje i goste?

Ove godine možemo očekivati nekoliko zanimljivih projekata. Svakako smo odabrali Ratka Zjaču, koji nam stiže s novim albumom za koji je nagrađen i s kojim se popeo na 32. mjesto top liste gitarista, samostalnih izvođača, u Americi. Moj neodoljivi prijatelj Prof. Dujin, koji se proslavio svirajući s Đoletom Balaševićem i sa svojim legendarnim jazz klubom u Novom Sadu, te genijalna i svestrana vokalistica Nevena Reljin, dolaze nam po drugi put u Bale jer ste vi to tražili. Iste večeri se dešava iznenađenje Festivala... Festival traje četiri noći i garantirano će biti veselo. Pa ljeto je tek počelo, zar ne? Svi su pozvani da se urede najbolje što mogu kako bi svojom pojavom ukrasili te ljetne noći. Bit će na pozornici i klasike i jazza i sreće. Festival je u svojoj prvotnoj zamisli prije osamnaest godina nastao kako bi proveo neku sasvim novu ideju u djelo, te pokrenuo razvoj kulturnog turizma na koji se naša zajednica u Balama oslanja i kuda je još odavno krenula. Mi smo i teatar i radionica jazza i slikarske kolonije i filozofski simpoziji. Bale su pravo čudo.

Kako birate izvođače i koji su vam kriteriji najvažniji pri odabiru?

Izvođače biramo intuitivno, jasno i smisleno. Važna je nota koju zadržavamo, a to je da je to ljetni Open Festival koji nije koncertnog karaktera i koji pokušava zadržati osnovnu nit jazza, a to je barski jazz, klupska glazba, usudio bih se reći neka vrsta zabavnog jazza kakav su u samom početku i zamislili pokretači američkih klubova s početka prošlog stoljeća. Jazz dira dušu i djeluje na čovjeka poput rakije ili vina, on te uvuče i ne da ti da odeš kući sve do zore... Danas postoje razni stilovi koji si rado dodaju jazz u nazivu, no osobno preferiram iskrenu i zrelu golu istinu, što bi Nives Celzijus rekla. Šalim se malo. Jazz ili je ili nije, sve drugo se trudi, no nije lako svirati i biti poput Cheta Bakera. Trebalo je to živjeti. Kamene priče su nastale u istoj ulici u kojoj je Chet živio u Amsterdamu. One su stigle iz podzemlja i s neba u isto vrijeme krajem Milenija u Bale. U svom srcu one jesu, postoje i žive bez namjere. One su živo biće. Bale žive u 440 Hertza u A duru.

Kako balansirate između umjetničke kreativnosti i logističkih zahtjeva?

Organizirati jazz festival na otvorenom je izniman izazov. Do zadnjeg trena ne znate što se sve s neba može urotiti protiv vas. Na tom projektu radi se devet mjeseci. Jednako koliko je potrebno čovjeku da se stvori. Selekcija bendova i ljudi u njima je težak zadatak. Vječna vaga između mogućnosti organizatora i izvođača. Čovjek pažnju može zadržati samo upornošću i radom.

Koliko je važna podrška Općine Bale za održavanje festivala i kako surađujete s lokalnim vlastima?

Za takav pothvat treba imati i podršku sredine u kojoj živimo. Bez ljudi, Općine kao vodeće organizacije koja koordinira sav kulturni program u našoj zajednici, ne bi bilo moguće ništa od ovoga što nabrajam. Godinama stičemo povjerenje jedni u druge. Ja u Općinu Bale i ona u moje suradnike i mene osobno.

Možete li istaknuti neke ključne osobe i njihov doprinos uspjehu festivala? Kako sinergija vašeg tima doprinosi realizaciji ovog događaja?

Ključni ljudi u ovom poslu su: ton majstori obitelj Farkaš svakako od prvog dana. Miha i Melita su one dvije koje su godinama pokušavale artikulirati to što bih ja zamislio i provodio od samog početka, još prije osamnaest godina. Postoje okviri i kreacija. To je trebalo izbalansirati. Nikada nismo svi potpuno zadovoljni izborom, izvedbom, vremenskim uvjetima, novcima, troškovima... no nema veze. Od prvog dana sam život promatrao kroz kaleidoskop i širokokutni objektiv. Tko široko gleda, taj bolje vidi i ima širu stazu. Bale su nas pratile i vjerovale u nas od početka. Edi je zanimljiv igrač. Poštujem ga sve više kao načelnika Općine i kako godine idu, sve mi je jasniji njegov način. Uistinu je Bale dobro vodio i vodi i dalje. Nisam tip kojemu treba hvaliti vlast kako bih preživio, upravo suprotno od toga djelujem čitav život. Kritičan sam i ne vjerujem nikome dok ne vidim rezultat. Ovdje i slijep vidi da se nešto dobro desilo proteklih 20 godina...

Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate u organizaciji festivala i kako ih uspijevate prevladati?

Kreativno se baviti svojim životom, pokretati iznova nove projekte i ostvarivati ih, je smisleno. Lakše je tako živjeti.

Kako vidite ulogu jazza u današnjem društvu, posebno u kontekstu sve većeg interesa za glazbene festivale?

Sada svako selo ima neki jazz ili sličan festival. Glamur tog istog festivala ovisi samo o novcu. Pozornica, izvođač i publika. Ovo što mi radimo u Balama nema blage veze s nijednim takvim festivalom, pri čemu ne umanjujem nikoga i ništa. Sve je to odlično i može se uvrstiti u razvoj kulturnog turizma u Hrvatskoj, što rezultira kvalitetnom ponudom. Ovdje se živi jazz. Jazz je uselio u duše.

Jazz je specifičan glazbeni žanr koji privlači određen profil publike. Mislite li da jazz festival može postati prevelik? Kako osiguravate da festival ostane autentičan i privlačan usprkos rastućem broju posjetitelja?

Ostati umjeren je predmet koji bi se trebao učiti još u osnovnoj školi. Mi smo počeli s Festivalom u Veloj Luci. Oliver Dragojević je nastupao na našem Festivalu. Sve se dešavalo pred 200 ljudi pred crkvom i svirao se jazz i Oliverove mahom šansonijerske pjesme. Svirali su tu i Tedi, Gibo, Hauser, Matija, Elvis Stanić, Antonio Serrano, Nicolas Bearde, Etienne Mbappe, Denis Janah, maestro Damir Kukuruzović... Kasnije bi sjeli kod Bate u konobu i nastavili uz ribu i vino... A gledajte danas. Danas je u Vela Luci 30 000 ljudi koji pjevaju Oliverove pjesme. Trebalo je naći mjeru i mi smo ju tada našli.

Tagovi: Jazz, Koncerti, Glazba, Bale, Istra, Festival