Najavljujemo Last minute open jazz festival 2024 (18+)

10.01.2024.

Slaviša Srdić

Bale, grad izuzetne energije i sjajne simbioze ljudi i umjetnosti, od 1. do 4. kolovoza 2024. postaju kulisa za Last Minute Open Jazz Festival po 18. put.

Razgovaramo s Tomislavom Pavlekom, idejnim začetnikom i ključnom figurom Last minute open jazz festivala, koji ove godine obilježava svoju 18. obljetnicu. Ovaj festival, koji je postao jedan od simbola grada Bala, privlači ljubitelje jazza iz cijelog svijeta i nudi nezaboravno iskustvo glazbe i umjetnosti. Tomislav Pavleka nije samo pokretač ovog prestižnog događaja, već je i osoba koja neumorno radi na promicanju jazz kulture, unoseći inovativnost i svježinu u svaki aspekt festivala. Kroz ovaj razgovor, osvrnut ćemo se na povijest festivala, njegovu sadašnjost i ambicije za budućnost.

Gospodine Pavleka, kad se osvrnete na početke Last minute open jazz festivala, koje su ključne promjene koje primjećujete u odnosu na njegove rane dane?

Počeli smo iznenada, kako bi u šalama rekao pokojni Arsen. Iz inata, da stvorimo bolji svijet. Bale su tada bile u povojima i daleko od ozbiljnih ideja i namjera u razvoju turizma, a pogotovo kulturnog segmenta. Jazz festivala je tada bilo relativno malo i još se ta " bolest" nije toliko proširila po malim sredinama. Još su se gosti zadovoljavali natur šniclima i lignjama u fritezi. Istra je bila na početku razvoja podrumarstva i tek su rijetki hrabri razvijali novi svijet, ovaj nazovimo ga tako, stroj s velikim zamahom u jednom i drugom smjeru. I u razvojnom, ali i u degenerativnom. Vrijeme je da se zauzda ta silna zaprega i snaga, izmjeri točan protok goriva te se "poštela" karburatore, jer se bojim da ćemo se polako u svaštarenju i pustoj želji za novcem potrošiti.

Kako ste uspjeli održati kontinuitet i svježinu festivala tijekom 18 godina, i koji su, po Vašem mišljenju, najvažniji faktori za njegov uspjeh?

Jazz s početka i sredine prošlog stoljeća govori o ljubavi. Ljubav je zakon, ljubav pod voljom! Sve drugo kasnije rečeno nije više jazz. To je nešto drugo, ali ne izvorni jazz. Osobno sam taj koji voli i njeguje staru školu i želja i volja mi nalažu da Bale ostanu zabilježene u tom kretanju svega kao mjesto izuzetne energije i sjajne simbioze ljudi i univerzalnog dobra, muzike i zvijezda zajedno.

Ovo ljeto dolaze provjerena imena i stara ekipa s novim skladbama i postavima. Garantiram vam Jazz festival bez primjesa. Jazz se ne smije širiti tamo gdje mu nije mjesto, a pogotovo mu se ne smiju dodavati atributi jer je sam po sebi već idejno prekopliciran. To nije glazba elite. To je glazba onih koji znaju kako ubiti noć emocijama i ne dozvoliti ružnim snovima da prevladaju horizontom neukih i gramzivih novostečenih ljudi.

Jazz je žanr koji se neprestano razvija. Kako pristupate izboru umjetnika i repertoara kako biste osigurali da festival odražava trenutne trendove u jazzu?

U jazzu nema trendova. Ima jako puno emocija koje muziku transformiraju i prilagođavaju trenutku. Ništa se bolje, novo, a ni gore nije stvorilo u umjetnosti uopće, još od Renesanse. Uzmite ovdje u obzir da ja ne pripadam "Novom  čovjeku". Osobno sam na prekretnici gdje se iskreno pitam o bilo kakvom djelovanju i razlozima istoga. Meni novi trendovi škripe. Nedostaje im istine i iskrene smrti. Tu se prisjećam velikana poput Bekera, Parkera, Greena, Petrovića... Trebalo je jako puno svirati da se mirno ode.

Možete li podijeliti s nama neki od najizazovnijih trenutaka u organizaciji festivala i kako ste ih uspjeli prevladati?

Kako je festival pod otvorenim nebom na glavnom Trgu Bembo, mi smo u direktnoj milosti istog tog neba. Ponekad nam se smiješi i ukazuje zvijezde, a nekada nas i poklopi pljusak, kiša i to bi ona bili ti trenuci sveopćeg užasa za nas male dolje. Svaka takva kiša napravi ogromnu štetu u duši jednako kao i materijalnu, jer tu su gubici temeljiti i bolni.

Preživjeli smo i teže zadatke od kiše, tako da se ne bojimo prepreka. Jednu po jednu uspijevamo eliminirati. Ostali smo sami "Kamene priče", Općina, TZ Bale-Valle, obitelj Farkaš, te Meli i ja skloni obligatnom poslijepodnevnom odmoru. Najstariji jazz klub u Hrvatskoj (u kontinuitetu 24 godine) i jednako tako i jazz Festival (18 godina ).

 
Last minute open jazz festival je postao važan dio kulturnog identiteta Bala. Kako vidite ulogu festivala u promociji grada i njegove kulture?

O sebi je teško govoriti pred javnim sudom. Nije slučajno da smo prije dvije godine upriličili rehabilitaciju Sokrata u sklopu ART Simpozija u Balama. Tu se krio odgovor. Koliko jedna grupa ljudi može razvojno djelovati na drugu grupu ljudi ovisi o mnogim faktorima. Tjekom vremena shvatio sam da smo sasvim slučajno u istom vremenu djelovali na više različitih načina u razvoju našeg mjesta. Više grupa u više smjerova.

Bilo je tu i dobrih i loših poteza jednih i drugih i trećih. Nekada smo se usklađivali, a nekada smo se poput baba razilazili u idejama što je na koncu djelovalo pozitivno. Činjenica je da su se Bale otvorile novim načinima i energijama. Tko je tu odigrao ključnu igru, rekao bih svi zajedno!  Svi su Baljani zajedno izgradili naše Bale ovakve kakve jesu danas. Netko je dao zemlju, netko viziju, netko traktor, netko je sadio masline, netko je svirao, netko slikao, a neki su i dali veliki dio svog života, iako ne pripadaju plemenu. Ja sam jedan od tih.

Život u Balama me oplemenio, ozdravio, darovao mi je mir i ljubav i zahvaljujem im time što radim za njih i s njima zajedno. Kultura se gradi još u školi. Počinje od sapuna i četkice za zube, a završava možda u Operi ili u sebi samima, u našim odnosima s bližnjima i zajednicom. 

U kontekstu globalnih promjena, koje nove prilike i izazove predviđate za festival u nadolazećim godinama?

Nije li sve oko nas jedan veliki Festival? Često se to pitam. Osobite promjene ne vidim sve dok je čovjek jednak tisućama godina. Sve ostalo je prateći orkestar koji je ponekad uštiman, a često i ne. Ne vidim unaprijed. Vidim samo djela koja su izgrađena, materijalno i duhovno. Što će biti, iskreno nije u mojoj kompetenciji, a niti sanjam budućnost. Sanjam samo prošlost jer sve više tamo pripadam.

Kakav će biti Last Minute Open jazz festival 2024. godine i postoji li neka nova ideja ili koncept koji želite implementirati ove godine?

Svim snagama pokušati ćemo ne uvoditi ništa novo. Odavno se borim protiv novih kriterija i novih užanci. Jazz je stvar trenutne inspiracije i tako će u Balama i ostati dok ga ja postavljam na pozornicu.

Što biste poručili mladim talentima koji teže postati dio jazz scene i mogućim sudionicima vašeg festivala?

Preporučio bih im da nauče dovoljno dobro svirati kako bi mogli vježbati. Preporučio bih im da ne ulaze u brak rano, jer brak rasturi band. Neka sviraju barem 8 sati dnevno prvih trideset godina. Rijetki su za života postali ozbiljni kandidati na jazz sceni. Oni koji jesu, kao platformu morali su imati klubove. Bez jakog jazz kluba nema ni jazza. Bez Kamenih Priča nema ni ovog Festivala i to bi trebalo biti svima jasno.

Netko mora poslužiti piće i zagrabiti u noć duboko da izvuče iz muzičara suze i bol jer ljubav u dubini nosi trajnu neizvjesnost i razdiruću bol. Da nije moje braće Sicilijanske povenijencije, zar bi bilo jazza u Americi? Tko bi ga plaćao i gdje bi se svirao? Tko bi uopće znao slušati jazz? On je tu da pomete račune, izglanca čaše, složi stolove, da ti pruži ruku na izlazu iz bara, da pričeka s tobom taxi, da osvijetli njene oči u dubini zadimljenog bara... Jazz je muzika odraslih, 18+ molim...

Ono što svakako na kraju ove osobito rijetke priče trebam reći je da zahvaljujem svim entuzijastima koji će pomoći da preživi ideja o našem zamišljenom snu. Slaviša, hvala za ovaj medij, Edi hvala za sve dobro što činiš, Sandi hvala Ti na trudu i radosti koju unosiš u naše domove. Davore i Jelena hvala što ste se usudili nastaviti kontinuitet  "Kamenih priča" i želim vam čist maestral u pola prove, jednu krasnu orcu na vašem putu prema zamišljenom. Jedrima se daleko stiže dragi moji...

Foto: Jovica Drobnjak

Tagovi: Jazz, Koncerti, Glazba, Bale, Istra, Festival