Otvorenje izložbe Borisa Bućaana: "Fotografije iz mobitela i malo drugačije"

Subota, 14.08.2021. 20:30. h

U subotu 14. kolovoza 2021. u 20:30 sati u palači Soardo-Bembo se otvara samostalna izložba akademika Borisa Bućana.

Izložbom naslovljenom "Fotografije iz mobitela i malo drugačije" Boris Bućan predstavlja fotografije poput slika naslikanih uljanim bojama ili akrilnom temperom, kao da su to crteži ili grafike. Čini se da su ti prikazi nastali klasičnim umjetničkim postupkom a ne, tek uz pomoć mehaničke naprave iz džepa. Male teme i različiti doživljaji ili transformacije iz svakodnevnog života, svjetla, atmosfere. Motivi su to koji zaokupljaju Borisa Bućana. Njihovo stvaranje postaje putovanje kroz neprestano i beskonačno, gotovo opsesivno promišljanje koje je usmjereno unutarnjem, sebi sâmom i traženju ljepote i stanja u kojemu je sve dozvoljeno.

Izložene slike su fotografije i kao takve ih mi promatrači doživljavamo ali, umjetnik ne misli tako, upravo suprotno, za njega su prikazi na tim fotografijama neki drugi dio svijeta. Nisu dio stvarnog svijeta onako kako ga snimke prikazuju i kakav nam se čini. Oblici kojima nas Bućan preplavljuje nisu na prvi pogled apstraktni. Ipak figuracija proizlazi tek kao početno stanje fotografije i pretvara se u ono što umjetnik vidi kroz svoj unutarnji razgovor sa sâmim sobom. Izbor između više mogućnosti koje se stvaraju u njegovoj unutarnjoj, duševnoj komunikaciji, njima relativizira ljepotu i banalnost do apsurdnih granica teatralnosti.

Snimljeni su motivi iz stvarnog svijeta u kojemu je slučajnost presudna komponenta. Motiv na kojeg je umjetnik slučajno naletio i strojem zabilježio onako kako bi to inače učinio olovkom ili kistom i bojom. Ne namješta motive ili stroj na fotografski način kako bi snimljeni motiv zadovoljio bilo kakve kriterije. Nije jednostavno snimiti ono što se vidi, pogotovu ako se gleda drugačije od drugih, ako kroz oči gleda mašta. Zbog toga što fotografija ima svoju stvarnost koja se ispoljava u interakciji trojnog procesa između snimljenog motiva, snimatelja i gledatelja teško je snimiti motiv koji ne predstavlja nikoga i nikome ne pripada. Fotografirani i naslovom naznačeni doživljaj je jedan nezaustavljivi trenutak vremena, sličan filmskom trajanju.

Minimalističke ali i barokno maksimalne slike otvaraju se pred očima promatrača. Ekspresivni naboj kroz ikonografiju humora, ironije i sarkazma umjetnik nameće lakoćom malo drugačije snimljenih fotografija mobitelom. Cjelina u kojoj umjetnik jedno gleda a drugo vidi, pretočeno u fotografirani doživljaj poput nekog putovanja s ove i one strane stvarnosti. Gotovo romantični sukob obiju stvarnosti koje su posljedica Bućanova raspoloženja i stanja svijesti koje otkriva kroz tehniku digitalne fotografije.

Boris Bućan (1947) od šezdesetih godina, kada započinje umjetničkim djelovanjem na javnim prostorima sa zagrebačkim intervencionistima, potom grafičkim oblikovanjem plakata, slikarstvom i crtežom u vrhu je hrvatske suvremene umjetnosti. Likovnu akademiju je započeo u Ljubljani a diplomirao je u Zagrebu 1972. kao dosljedni oponent metodama akademske pedagogije. Radeći najvećim djelom za kazališni i galerijski plakat izgradio je raspoznatljiv likovni znak i sustav u velikim razmjerima i izvan konvencija. Svojim ciklusima Bucan-art, Museum Palmolive, Povijest umjetnosti od Altamire do danas, Antiplakati propituje sve ikoničke paradigme uključujući i vlastitu. Osamdesetih godina vraća se intenzivno slikarstvu i crtežu čiji dometi obuhvaćaju povijesno metjersko iskustvo i postmodernu intuiciju potvrđujući treću paradigmu suvremenosti - povratak poetskoj vizualnoj ikonici sa vlatima trave kao generičkom motivu linije, geste i figuracije. Uz brojne samostalne izložbe u nas i inozemstvu te važne međunarodne smotre izlagao je na venecijanskom bijenalu u više navrata a 1984. samostalno te na bijenalu u São Paulu 1979. i 1989. kada dobiva posebno priznanje. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada te nagrade za životno djelo.

Od 2006. redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Djela mu se nalaze u najistaknutijim svjetskim muzejima i galerijama a njegov plakat Žar Ptica (za balet Igora Stravinskog, 1983) bio je na naslovnici kataloga izložbe The Power of the Posters u V&A Museum u Londonu.

BORIS BUĆAN

“FOTOGRAFIJE IZ MOBITELA I MALO DRUGAČIJE”

Umjetnik ovom izložbom predstavlja fotografije snimljene mobitelom kao da su to slike naslikane uljanim bojama ili akrilnom temperom, kao da su to crteži ili grafike. Predstavlja nam ih kao umjetnine nastale klasičnim umjetničkim postupkom a ne, tek uz pomoć mehaničke naprave iz džepa.

Smjelost koju si može dopustiti samo majstor s dobrim poznavanjem svih klasičnih umjetničkih procesa kojima uz to suvereno vlada, te je svoju karijeru izgradio na premisama majstorstva. Njegovo eksperimentiranje u izričajima suvremene umjetnosti uzdiglo ga je na sam vrh Olimpa, ispred svojih suvremenika. Sada, kada je naizgled sve rekao, kada bi njegovoj umjetnosti bilo dovoljno da ju samo nastavi reproducirati i dostignutu visoku umjetničku vrijednost zadrži bez straha od kritike i nerazumijevanja - Umjetnik ide dalje! Jer, On još nije sve rekao u uvjetima kada se mogućnosti s novim dobom u kojem živimo šire. Dinamika izričaja je sve brža i nepredvidljivija, gotovo da treba trčati za vremenom, paradoks koji suvremenost nameće umjetnosti jer umjetnost je oduvijek bila ispred vremena. Upravo tu činjenicu koristi Bućan. Umjetnik koji je neprestano bio ispred. Njegovo je hrabro koračanje naprijed stoga, paradigma osobnosti i bitka njegove umjetnosti.

Izložene slike su fotografije i kao takve predstavljaju same sebe, jer fotografija u sebi uvijek nosi svoju referentnu točku. Međutim, umjetnik ne misli tako, upravo suprotno, za njega su prikazi na tim fotografijama neki drugi dio svijeta.

Nisu dio stvarnog svijeta onako kako ga snimke prikazuju i kakav nam se čini, iako ga snimke nepogrešivo upravo tako pokazuju. Ipak su to prikazi koje je stroj načinio na temelju poznatih zakona fizike i trebale bi biti savršeno i nepogrešivo istinite. Snimljeni su motivi iz stvarnog svijeta u kojemu je slučajnost presudna komponenta stvarnosti.

Motiv iz stvarnosti na kojeg je umjetnik slučajno naletio i strojem zabilježio onako kako bi to inače učinio olovkom ili kistom i bojom. Dakle, Bućan je upotrijebio pametni stroj na slikarski način a ne kako su to činili i čine mnogi od začetaka fotografije do danas. Ne namješta motive ili stroj na fotografski način kako bi snimljeni motiv zadovoljio bilo kakve kriterije, osobito ne one koje se očekuju. Jednostavno snimi ono što vidi! Misli da vidi ili želi vidjeti.

Nije jednostavno snimiti ono što se vidi, pogotovu ako se gleda drugačije od drugih, ako kroz oči gleda mašta. Zbog toga što fotografija ima svoju stvarnost koja se ispoljava u interakciji trojnog procesa između snimljenog motiva, snimatelja i gledatelja teško je snimiti motiv koji ne predstavlja nikoga i nikome ne pripada. Upravo takve fotografije nam pokazuje Bućan, u gledatelju pokreću predstavu radoznalih pitanja i nemogućih odgovora.

Zašto  nam baš ove fotografije zanimljive, da u nama pobuđuju emocije i da će nam polučiti zadovoljstvo? Ima li u njima ičeg slikarskog? Je li kompozicija slučajna ili slijedi neka naslijeđena pravila slikarstva? Imaju li te fotografije, takvi motivi i kadrovi prethodnike? Umjetnik nam uskraćuje odgovore na takva pitanja. Jednako tako, u knjigama u vlastitom izdanju nema riječi objašnjenja ili obrazloženja. Na primjer, u knjizi koju je naslovio „Havanezer” napisao je kratki predgovor - bez teksta! I ja ću vas sada dalje ostaviti bez teksta na traženje samog autora kako tekstom njegov postupak ne bi bio banaliziran. Uz velike isprike onima koji neće razumjeti spoj teksta i slike.

Boris Bućan (1947) od šezdesetih godina, kada započinje umjetničkim djelovanjem na javnim prostorima sa zagrebačkim intervencionistima, potom grafičkim oblikovanjem plakata, slikarstvom i crtežom u vrhu je hrvatske suvremene umjetnosti. Likovnu akademiju je započeo u Ljubljani a diplomirao je u Zagrebu 1972. kao dosljedni oponent metodama akademske pedagogije. Radeći najvećim djelom za kazališni i galerijski plakat izgradio je raspoznatljiv likovni znak i sustav u velikim razmjerima i izvan konvencija. Svojim ciklusima Bucan-art, Museum Palmolive, Povijest umjetnosti od Altamire do danas, Antiplakati propituje sve ikoničke paradigme uključujući i vlastitu. Osamdesetih godina vraća se intenzivno slikarstvu i crtežu čiji dometi obuhvaćaju povijesno metjersko iskustvo i postmodernu intuiciju potvrđujući treću paradigmu suvremenosti - povratak poetskoj vizualnoj ikonici sa vlatima trave kao generičkom motivu linije, geste i figuracije. Uz brojne samostalne izložbe u nas i inozemstvu te važne međunarodne smotre izlagao je na venecijanskom bijenalu u više navrata a 1984. samostalno te na bijenalu u São Paulu 1979. i 1989. kada dobiva posebno priznanje. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada te nagrade za životno djelo.

Od 2006. redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Djela mu se nalaze u najistaknutijim svjetskim muzejima i galerijama a njegov plakat Žar Ptica (za balet Igora Straj vinskog, 1983) bio je na naslovnici kataloga izložbe The Power of the Posters u V&A Museum u Londonu.

Parking: besplatan

Ulaz: besplatan

Što raditi: umjetnost